Dortmund je grad u njemačkoj pokrajini Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, ima 590 hiljada stanovnika, te je sedmi po veličini grad u Njemačkoj i 34. u Evropskoj uniji. Grad je poznat po nazivu "zelena metropola" jer gotovo polovinu teritorije čine šume, poljoprivredna područja i prostori sa prostranim zelenim parkovima kao što su Vestfalenpark i Rombergpark.

Dortmund se kao i svi ostali gradovi Sjeverne Rajne-Vestfalije nalazi pod uticajem maritimnosti, što se ogleda u blagim zimama. Ima umjereno toplu vlažnu klimu sa prosječnom temperaturom najtoplijeg mjeseca od 24°C, dok temperatura najhladnijeg mjeseca ne prelazi ispod -3°C.

Grad je dio konurbacije Rur - niza povezanih gradova u zapadnom dijelu Njemačke uz rijeke Rajnu i Rur koji se proteže od Bona i Kelna do Dortmunda i Hama. Konurbacija Rur sastoji se od mnogo samostalnih gradova koji su međusobno povezani i u stvarnosti funkcionišu kao jedan grad. U prostoru Rura postojala su značajna nalazišta uglja, koja su bila temelj razvoja industrije.

Najpoznatija crkva u gradu je romaničko-gotička crkva sv. Reinolda (Reinoldikirche). Značajne su i crkve sv. Petra i sv. Marije. U gradu postoji mnogo parkova, najznačajniji je Signal Iduna Park u kojem se nalazi stadion fudbalskog kluba Borusia. Dortmund je industrijski centar, te u njemu postoje mnogi spomenici industrijske arhitekture (dio Evropske rute industrijske baštine).

Kako svjedoče brojni povjesni spisi, Međugorje se prvi put spominje krajem XVI vijeka kao autonomna župa u okviru Naronskog okruga. U njoj su pronađeni ostaci kasnoantičke bazilike dok je sadašnja župa osnovana krajem XIX vijeka.

Međugorje se prostire u regiji Brotnjo koja se nalazi na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. Ovo područje koje ulazi u sastav Općine Čitluk predstavlja jedan od najpoznatijih centara vjerskog turizma u svijetu. Vjernici iz cijelog svijeta dolaze pokloniti se na mjestu poznatom po ukazanju Djeve Marije. Ovaj fenomen prvi put uočen je, kako svjedoče vjernici, krajem XX vijeka, što je Međugorje učinilo jednim od najposjećenijih turističkih mjesta na Balkanu. Službeni naziv ovog sakralnog područja je „Svetište kraljice mira“ i godišnje ga obiđe oko milion pripadnika rimokatoličke vjeroispovjesti. Hodočasnici se u najvećem broju okupljaju u crkvi Svetog Jakova Zebedejeva, zaštitnika hodočasnika.

U Međugorju postoje tri mjesta hodočasničkog okupljanja, a to su Brdo ukazanja, Križevac i Župna crkva.

Brdo ukazanja - mjesto iznad zaseoka Podbrdo u Bijakovićima, na kome se jula 1981. godine ukazala Gospa. Na uzlaznoj putanji su 1989. godine postavljeni reljefi radosnih i žalosnih otajstava krunice, rad firentinskog profesora Carmela Puzzolo iz Firence.

Križevac - brdo iznad Međugorja na kom su stanovnici početkom XX vijeka podigli osam metara visok betonski križ, kao pomen 1900. godišnjice Isusovog raspeća. Skupine hodočasnika na ovom mjestu obavljaju pobožnost Križnog puta. S početka su ovdje postaje bile označene drvenim križevima, da bi 1988. godine na tom mjestu bile postavljene brončane postaje „Puta križa“, koje su takođe rad talijanskog kipara Carmela Puzzolo.

Župna crkva – nakon što je prilikom potresa stradala stara župna crkva, započeta je izgradnja nove crkve koja je završena 1969. godine i od tada prezentira mjesto slavljenja euharistije i sakramentalnog života. Crkva je kao i župa posvećena Svetom Jakovu starijem, apostolu i zaštitniku hodočasnika. U okviru crkve je podignut oltar i dvadeset ispovjedaonica kao i kapelica za euharistijsko klanjanje s prostorijama za predavanje i duhovne razgovore.

U Međugorju se odvijaju mnogobrojni međunarodni susreti: Molitveni doček Nove godine, Međunarodni susret voditelja centara mira, Međunarodni seminar za svećenike, Međunarodni seminar za bračne parove, Međunarodni molitveni susret mladih kao i Seminar posta molitve i šutnje.